Kako postaviti granice u odgoju svog djeteta?
 
Da bi se djeca zdravo psihički razvijala osim ljubavi i pažnje, potrebne su i svakodnevne male frustracije iz kojih uče:
  1. kako savladati prepreke u životu
  2. kako doći do onog što žele
  3. kako se utješiti kad nije po njihovom
  4. kako uvažiti potrebe drugih ljudi.
Ne dajući djeci određene granice u ponašanju, podređujući sve svoje potrebe djetetu,mi smanjujemo mogućnosti razvoja ličnosti naše djece, sputavamo njihovu priliku da se pripreme za svijet odraslih.

 

Roditelji sve teže postavljaju djeci granice u odgoju zbog:

  • straha da će ih djeca manje voljeti
  • želje da im budu prijatelji
  • stalne odsutnosti roditelja zbog prevelike zaposlenosti
  • uvjerenja da djecu treba zaštititi od svih teškoća
 
Kako djete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka, da uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, treba ga ohrabriti u samostalnom ponašanju sukladno njegovoj dobi.
Važno je da roditelji otvoreno izražavaju svoje osjećaje i potrebe, tako dijete uči zauzeti se za sebe.
Pobune u dječjoj dobi
U procesu odrastanja djece žele sve veću samostalnost i preuzimanje odgovornosti za samog sebe. Sukob roditelja i djeteta je nezaobilazan. U razvojnoj psihologiji prepoznajemo tri "velike" dječje pobune: u dobi od dvije godine, pet godina i pubertetu. Roditelji se susreću s dječjim neslaganjem, otporom, neposluhom, agresijom. Ta ponašanja su znak da se djete zdravo emocijalno i psihički razvija i izgrađuje svoj identitet. Kada dijete kaže "ne" ono vježba osjećaj moći i individualnosti. To može biti vrlo naporno za roditelje.
Pokušajte (sa više dosljednosti):
  • nagradite ponašanja koja želite ohrabriti
  • kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti
  • obraćajte se djetetu na pozitivan način
  • budite oprezni u davanju izbora koje niste spremni poštovati
  • birajte riječi "učini" umjesto "ne čini"
  • budite jasni i pošteni
Učinite da Vas dijete čuje bez vikanja
  • idite tamo gdje je dijete, ne zovite ga s udaljenosti
  • provjerite da li je dijete potpuno zaokupljeno nečim, bolje je pričekati minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju
  • spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima
  • zahtjevajte samo jednu stvar od djeteta istodobno te dajte objašnjenje ("molim te završi to sada, vrijeme je da krenemo")
  • govorite jasno-nazovite dijete imenom, nastojte govoriti smireno koristeći "molim te"
  • očekujte da ćete se ponavljati i da vas neće poslušati od prve
  • razmislite o tome koliko i kada govorite djetetu NE, koristite NE kad je zaista važno jer će ga tad dijete puno ozbiljnije shvatiti nego ako to stalno radite
  • dajte dijetetu izbor SUKLADNO DOBI
  • izbjegavajte raspravljanje, psovanje ili prigovaranje
  • ne dopustite da se dijete osjeća nagrađeno ili kažnjeno zato što je bijesno, cilj je da uvidi da to ne mijenja ništa i da je srdžba emocija kao i svaka druga.
 
Roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga na bezuvjetnu poslušnost, naići će na sve više dijetetovog otpora (ako ne otvorenog, onda prikrivenog i odgođenog).
 
Ponekad se kod djece mogu javiti i različite promjene u ponašanju; nekontrolirana ponašanja i agresivnost, ili povlačanje u sebe, tjeskoba, emocionalne teškoće.
 
Ako se svakodnevno osjećate bespomoćno u postavljanju granica svom dijetetu, ili ste u kontinuiranom sukobu s djetetom, potražite pomoć stručnjaka. U našem vrtiću radi stručna služba koja će rado pomoći vama i vašem dijetetu.