Kako postaviti granice u odgoju svog djeteta?

 

Da bi se djeca zdravo psihički razvijala osim ljubavi i pažnje, potrebne su i svakodnevne male frustracije iz kojih uče:

1. kako savladati prepreke u životu

2. kako doći do onog što žele

3. kako se utješiti kad nije po njihovom

4. kako uvažiti potrebe drugih ljudi.

Ne dajući djeci određene granice u ponašanju, podređujući sve svoje potrebe djetetu,mi smanjujemo mogućnosti razvoja ličnosti naše djece, sputavamo njihovu priliku da se pripreme za svijet odraslih.

 

Roditelji sve teže postavljaju djeci granice u odgoju zbog:

• straha da će ih djeca manje voljeti

• želje da im budu prijatelji

• stalne odsutnosti roditelja zbog prevelike zaposlenosti

• uvjerenja da djecu treba zaštititi od svih teškoća

 

Kako djete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka, da uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, treba ga ohrabriti u samostalnom ponašanju sukladno njegovoj dobi.

Važno je da roditelji otvoreno izražavaju svoje osjećaje i potrebe, tako dijete uči zauzeti se za sebe.

Pobune u dječjoj dobi

U procesu odrastanja djece žele sve veću samostalnost i preuzimanje odgovornosti za samog sebe. Sukob roditelja i djeteta je nezaobilazan. U razvojnoj psihologiji prepoznajemo tri "velike" dječje pobune: u dobi od dvije godine, pet godina i pubertetu. Roditelji se susreću s dječjim neslaganjem, otporom, neposluhom, agresijom. Ta ponašanja su znak da se djete zdravo emocijalno i psihički razvija i izgrađuje svoj identitet. Kada dijete kaže "ne" ono vježba osjećaj moći i individualnosti. To može biti vrlo naporno za roditelje.

Pokušajte (sa više dosljednosti):

• nagradite ponašanja koja želite ohrabriti

• kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti

• obraćajte se djetetu na pozitivan način

• budite oprezni u davanju izbora koje niste spremni poštovati

• birajte riječi "učini" umjesto "ne čini"

• budite jasni i pošteni

Učinite da Vas dijete čuje bez vikanja

• idite tamo gdje je dijete, ne zovite ga s udaljenosti

• provjerite da li je dijete potpuno zaokupljeno nečim, bolje je pričekati minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju

• spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima

• zahtjevajte samo jednu stvar od djeteta istodobno te dajte objašnjenje ("molim te završi to sada, vrijeme je da krenemo")

• govorite jasno-nazovite dijete imenom, nastojte govoriti smireno koristeći "molim te"

• očekujte da ćete se ponavljati i da vas neće poslušati od prve

• razmislite o tome koliko i kada govorite djetetu NE, koristite NE kad je zaista važno jer će ga tad dijete puno ozbiljnije shvatiti nego ako to stalno radite

• dajte dijetetu izbor SUKLADNO DOBI

• izbjegavajte raspravljanje, psovanje ili prigovaranje

• ne dopustite da se dijete osjeća nagrađeno ili kažnjeno zato što je bijesno, cilj je da uvidi da to ne mijenja ništa i da je srdžba emocija kao i svaka druga.

 

Roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga na bezuvjetnu poslušnost, naići će na sve više dijetetovog otpora (ako ne otvorenog, onda prikrivenog i odgođenog).

 

Ponekad se kod djece mogu javiti i različite promjene u ponašanju; nekontrolirana ponašanja i agresivnost, ili povlačanje u sebe, tjeskoba, emocionalne teškoće.

 

Ako se svakodnevno osjećate bespomoćno u postavljanju granica svom dijetetu, ili ste u kontinuiranom sukobu s djetetom, potražite pomoć stručnjaka. U našem vrtiću radi stručna služba koja će rado pomoći vama i vašem dijetetu.